Tekst pjesme · 5. na albumu
Plačem
glazba: Karlo Metikoš · tekst: Ivica Krajač
Plačem. Sama ne znam zašto …
Možda nešto slutim sad?
Jer otkad nije tu,
više ne znam što ni kud …
Same crne, strašne misli prate me svud.
Plačem. On je sada tko zna s kim …
Negdje, možda sretan s njom?
Jer – teško teče dan
kad je čovjek sasvim sam,
i tada lako, tako lako zaboravlja, znam.
Kroz ovu gluhu noć da mi čuje bar glas,
u času kad naš svijet ruši se na nas?
Al’ daleko smo sad – kao pakao i raj …
U svom grlu gušim krik: To je naš kraj!