Tekst pjesme · 4. na albumu
Po prvi put
glazba: Karlo Metikoš · tekst: Ivica Krajač
Ipak, ne znaš ni sama kad,
nemir uđe u život tvoj …
Odlazi on,
hladno ostavlja te samu.
Nijemo odlaziš, ko poslušno pseto, tiho, u svoj kut,
gušeći plač u grlu svom,
po prvi put … po prvi put … po prvi put.
Sve te odjednom plaši tad …
njegov pogled i njegov smijeh …
Javlja se strah, drhćeš kao slomljen prut
– zar u srcu koje voli još ima mjesta i za smijeh
u času kad ostavlja se sve po prvi put?
Pred njim budi se prošli svijet …
Dal’ oživjeti će skupa s njim
sjećanja ta
koja javljat će se svud?
Dal’ će slabost nekog slatkog trenutka (jača nego on),
– ljubavi našoj nanijeti bol
po prvi put?